Geopolitičke napetosti u regiji ponovo su u fokusu javnosti nakon oštrijih poruka koje posljednjih mjeseci razmjenjuju Zagreb i Beograd, ali i sve češćih upozorenja o ubrzanom naoružavanju pojedinih država u okruženju.
Dok hrvatski zvaničnici poručuju da se vojska mora pripremati za “prvi dan mogućeg sukoba”, u javnosti se sve češće postavlja pitanje postoji li stvarna sigurnosna prijetnja Hrvatskoj i odakle bi ona mogla doći. O vojnoj snazi Mađarske i Srbije, stanju hrvatskih oružanih snaga te širem geopolitičkom kontekstu za RTL je govorio vojni analitičar Marinko Ogorec.
Prema njegovim riječima, Hrvatska bi posebnu pažnju trebala usmjeriti na dvije susjedne države koje posljednjih godina značajno jačaju svoje vojne kapacitete – Srbiju i Mađarsku.
“Mađarski premijer Viktor Orbán u nekoliko navrata pokazao je određene teritorijalne aspiracije kroz svoje poznate šalove i karte. Takve poruke ne bi trebalo shvatati olako. Političar i državnik njegovog ranga ne bi sebi smio dopuštati takve gestove bez ozbiljne političke poruke”, smatra Ogorec, podsjećajući na incidente iz 2020. i 2022. godine kada su se u javnosti pojavile karte na kojima su dijelovi Hrvatske prikazani kao mađarski teritorij.
Svijet u kojem vlada pravilo jačeg
Na pitanje zašto bi Mađarsku danas trebalo posmatrati s dodatnom dozom opreza, Ogorec ističe da se globalni politički kontekst značajno promijenio.
“Nažalost, sve više svjedočimo logici ‘ko je jači, taj tlači’. Međunarodno pravo se sve češće primjenjuje selektivno – za sve osim za one najjače. Takva realnost mijenja sigurnosnu sliku svijeta i zahtijeva dodatni oprez”, kaže on.
Dodaje kako su brojni događaji posljednjih godina, od Arapskog proljeća do ruske invazije na Ukrajinu, pokazali da se pravila međunarodnih odnosa sve češće zanemaruju kada to odgovara velikim silama.
Mađarska ima stabilnu vojsku, Hrvatska određene slabosti
Upoređujući vojne kapacitete Mađarske i Hrvatske, Ogorec ističe da Mađarska raspolaže solidno organiziranom i uravnoteženom vojskom.
“Imaju sve ključne sustave potrebne za vođenje obrambenih operacija. Njihove oružane snage su relativno dobro strukturirane i prilagođene potrebama države”, objašnjava.
S druge strane, iako Hrvatska ima ratno iskustvo iz Domovinskog rata, Ogorec upozorava da se današnji ratovi vode potpuno drugačije.
“Ljudi koji imaju iskustvo iz Domovinskog rata danas su u godinama i ne mogu biti nosioci modernih vojnih operacija. To iskustvo ima vrijednost, ali se današnji ratovi vode uz potpuno drugačije tehnologije i doktrine”, kaže.
Posebno upozorava na slabosti u segmentu protuzračne odbrane, koji se u savremenim sukobima pokazuje kao jedan od ključnih.
Srbija značajno ojačala protuzračnu obranu
Govoreći o Srbiji, Ogorec ističe da je ta zemlja posljednjih godina znatno unaprijedila svoje sisteme protuzračne odbrane, nabavkom opreme iz Rusije, Kine, ali i drugih država.
“Srbija danas raspolaže sustavima protuzračne obrane za male i srednje visine, pa čak u određenoj mjeri i za veće visine. Pitanje je koliko su svi ti sustavi međusobno kompatibilni jer dolaze iz različitih zemalja – kineski, ruski, domaći pa čak i francuski. Integracija u jedinstven sustav uvijek je izazov”, objašnjava.
Za razliku od Srbije, Hrvatska trenutno raspolaže uglavnom sistemima protuzračne odbrane kratkog dometa.
“Srbija ima više tehnike, veće oružane snage i razvijeniju vojnu proizvodnju. Ipak, želim vjerovati da je borbena motivacija hrvatskih vojnika i dalje snažna, kao što je bila devedesetih godina”, kaže Ogorec.
“Najveće prijetnje dolaze od susjeda”
Ogorec smatra da u potencijalnim sigurnosnim prijetnjama ne treba gledati prema velikim silama poput Rusije, SAD-a ili Kine.
“S njima nećemo ratovati. Ako nam prijeti opasnost, ona će najvjerovatnije doći iz susjedstva. Povijest pokazuje da su nas kroz stoljeća napadali upravo susjedi – sa sjevera, juga i istoka”, navodi.
Govoreći o Bosni i Hercegovini, ističe da su unutrašnje političke tenzije i dalje izazov za stabilnost zemlje, ali smatra da se pitanje terorizma često preuveličava.
“Nisam siguran da u Bosni i Hercegovini ima više terorističkih ćelija nego u zapadnoj Europi. Terorizam je globalni problem koji ne poznaje granice”, kaže.
“Sigurnosna dilema između Hrvatske i Srbije”
Ogorec naglašava da između Hrvatske i Srbije postoji ono što se u sigurnosnim studijama naziva “sigurnosna dilema”.
“Ako vidite da susjed kupi pušku, možda ide u lov. Ako kupi snajper, već se pitate zašto. A ako kupi strojnicu, to je znak za uzbunu. Isto je i među državama. Ako Srbija razvija raketne sisteme dometa 150 kilometara, prirodno je da se susjedi zapitaju čemu oni služe”, zaključuje Ogorec.
