Vojni analitičar Nedžad Ahatović reagovao je na izjave koje su se posljednjih dana pojavile u javnosti, a koje, prema njegovim riječima, sadrže ozbiljne i neutemeljene tvrdnje o sudbini Bošnjaka u eventualnim budućim sukobima.
Povod za reakciju bile su poruke pojedinih bivših vojnih zvaničnika iz regiona u kojima se, kako navodi Ahatović, koriste zapaljivi tonovi i poređenja s ratnim dešavanjima iz devedesetih godina.
Prema njegovoj ocjeni, takve izjave nisu samo neprimjerene, već predstavljaju i iskrivljavanje historijskih činjenica iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu, te zanemaruju stvarni doprinos Armije Republike Bosne i Hercegovine u odbrani zemlje.
Ahatović podsjeća da je Armija RBiH, iako u izuzetno teškim uslovima i sa ograničenim naoružanjem, imala presudnu ulogu u oslobađanju brojnih teritorija, uključujući i Kupres 1994. godine. Taj primjer, kako ističe, jasno pokazuje vojnu snagu i organizaciju Armije RBiH, ali i politički kontekst tog vremena.
Prema njegovim riječima, nakon oslobađanja određenih područja, u skladu s tadašnjim vojnim i političkim dogovorima, dio teritorija je prepuštan Hrvatskom vijeću odbrane (HVO), kao izraz savezništva i zajedničke borbe protiv Vojske Republike Srpske.
Posebno naglašava da su operacije koje je izveo 7. korpus Armije RBiH bile ključne za razbijanje linija VRS-a na kupreškom ratištu, čime je stvoren prostor i za uključivanje HVO-a u završnoj fazi operacije „Cincar“.
Ahatović upozorava da se u današnjem javnom diskursu često zanemaruje ili umanjuje uloga Armije RBiH, dok se istovremeno plasiraju poruke koje, kako kaže, vrijeđaju žrtvu njenih boraca i dodatno produbljuju nepovjerenje među narodima u Bosni i Hercegovini.
On poručuje da je odgovornost javnih ličnosti, naročito onih koji se pozivaju na ratno iskustvo, da govore na temelju provjerenih činjenica, a ne da koriste retoriku koja može izazvati strah ili nove tenzije.
U nastavku prenosimo u cijelosti poruku vojnog analitičara Nedžada Ahatovića, bez izmjena:
Ko da sam čuo da je neko rekao od hrvatskih veterana da bi Bošnjaci tri puta gore prošli nego u proteklom ratu!?
I to kaže neko kome je Armija RBiH, praktično nenaoružana poklanjala tek oslobođene gradove poput Kupresa kao znak pružene ruke u borbi protiv zajedničkog neprijatelja 🫣.
Najbolji primjer je oslobođenje Kupresa 1994. godine, čine je Armija BiH vratila ponos hrvatskom narodu i vojničku čast HVOu koji je do tada bio pomoćna milicija tzv. VRS.
General Alagić počinje borbena dejstva prema Kupresu, u jutarnjim satima 19. oktobra 1994. godine. Za veoma kratko vrijeme pripadnici 307. i 370. slavne brigade u potpunosti izvršavaju postavljeni zadatak. Udarom sa leđa i bokova ovladano je objektima Jarčišće i Biljeg, te su razbijene snage Vojske Republike Srpske na objektima Risovac i Hadrovica. Jedinice 370. brigade ovladale su objektima Srebrno brdo, Mala Vrljevača i Mala Luka. Narednog dana sa dijelovima 308. brigade, ovladavaju Osmanaginom kosom. Uporedo su tekle i akcije 305. brigade čija su dejstva uslijedila na pravcu Biljeg – Debela kosa – Koprivnica (poznatija kao stara Titova vila). Drugog dana vidljivost je bila ispod 30 metara, uz jaku kišu, što su pripadnici 7. korpusa iskoristili da ovladaju objektom poznatim kao nova Titova vila na Koprivnici. Tada su u operaciju uvedene i jedinice 27. 37. i 17. viteške krajiške brigade, koje kreću direktno na Kupres. Ovakvo stanje natjeralo je komandu 1. krajiškog korpusa VRS da jedinice vojne policije, 11. lahke pješadijske brigade i dio specijalnih jedinica “Panteri” i “Mauzerova garda” usmjere prema snagama 7. korpusa ARBiH, tačnije postavljene su direktno u odbranu Kupresa. Time je oslabila linija prema Hrvatskom vijeću odbrane, naročito prema reonu Gornjeg i Donjeg Malovana, Rilica i Ravnog. Ipak, ni takvo stanje nije pomoglo VRS pa su snage 7. korpusa ovladale objektima Demirovac, tt – 1765, Mali Stožer, tt – 1624 i krenule su u prodor prema Kupreškim vratima i Vrani, najvišem vrhu planine Stožer.
13tog dana borbi, tačnije 1. novembra 1994. godine, HVO se uključuje u borbu za Kupres 🫣čime započinju operaciju “Cincar”. Nosilac operacije je bila 2. gardijska brigada. Obzirom da su linije odbrane prema VRS dodatno oslabile, HVO munjevito prodire na pravcu Ravašnjice – Ravno i iz pravca Rilića. Narednog dana pripadnici 7. korpusa izbijaju na Stožer, Kupreška vrata i Malu Plazenicu. Odlučujućim udarom oslobođeni su i objekti Veliki i Mali slver, Crni vrh, Runjevica. Sa tih pravaca vršen je ogroman pritisak na Velika Vrata. Dana, 3. novembra zaposjedanjem najdominantnijih kota, operacija oslobođenja Kupresa doživljava svoj vrhunac. Iako su snage 7. korpusa, nakon niza uspjeha, mogle ući u sam grad Kupres koji je bio pust od pripadnika VRS, to je prepušteno snagama HVO, koje nakon dva sata ulaze u Kupres.
Okončanjem ove operacije, razbijene su snage 1. i 2. krajiškog korpusa VRS na ovom pravcu. Operacija je ujedno bila prva zajednička, iako potpuno odvojeno vođena, akcija snaga ARBiH i HVO, nakon krvavog rata koji je okončan u proljeće 1994. godine. Oslobođeno je 530 km2 teritorije (400 od strane HVO i 130 od strane ARBiH). U akciji je učestvovalo oko 5 600 pripadnika ARBiH. Poginuo je 41 pripadnika ARBiH dok ih je 162 ranjeno. HVO je imao 4 poginula i 15 ranjenih boraca 🫣
Crna Hronika
