Italijanska država pokrenula je jednu od najvećih industrijskih tužbi u Evropi, zahtijevajući čak sedam milijardi eura odštete od svjetskog čeličnog giganta ArcelorMittala zbog navodnog „predatorskog“ upravljanja čeličanom u Tarantu.
Državni upravitelji kompanije Acciaierie d’Italia, koja upravlja čeličanama u Tarantu i Genovi, optužuju bivšeg većinskog vlasnika ArcelorMittal za dugogodišnje loše upravljanje, sistematsko iscrpljivanje resursa i kontinuirano odbijanje ulaganja. Prema njihovim tvrdnjama, takva praksa je kompaniju dovela do finansijskog kolapsa, piše BiznisInfo.ba.
Optužbe za „predatorsku strategiju“
Prema pravnim dokumentima do kojih su došli međunarodni mediji, italijanska strana tvrdi da stečaj Acciaierie d’Italia nije posljedica nepovoljnih tržišnih kretanja ili pojedinačnih upravljačkih propusta, već rezultat koordinirane, dugoročne i unaprijed osmišljene strategije koju je provodio ArcelorMittal.
U dokumentima se navodi da je cilj te strategije bio jednostrani prijenos finansijskih i operativnih resursa iz italijanske kompanije prema multinacionalnoj grupaciji, na štetu proizvodnih kapaciteta u južnoj Italiji. Državni upravitelji takvo postupanje opisuju kao „složenu predatorsku shemu“ koja se, prema njihovim navodima, odvijala u periodu od 2018. do 2024. godine.
Država preuzela upravljanje
Acciaierie d’Italia se od februara 2024. godine nalazi pod upravom italijanske države, nakon što se ArcelorMittal povukao iz upravljačke strukture kompanije. U trenutku povlačenja, država je posjedovala 38 posto vlasničkog udjela, dok je ArcelorMittal kontrolisao preostalih 62 posto.
Rim tvrdi da je ArcelorMittal odbio osigurati dodatna finansijska sredstva neophodna za nastavak poslovanja, iako se na to ranije ugovorno obavezao, što je dovelo do naglog pogoršanja finansijskog stanja i potpune nelikvidnosti kompanije.
Nekadašnji evropski gigant
Tvornica u Tarantu, ranije poznata kao Ilva, osnovana je 1960-ih godina i decenijama je bila najveća čeličana u Evropi. Međutim, od 2012. godine suočava se s nizom pravnih, ekoloških i političkih problema, prvenstveno zbog visokog stepena zagađenja i ozbiljnih posljedica po zdravlje lokalnog stanovništva.
ArcelorMittal je 2017. godine platio 1,8 milijardi eura za preuzimanje Ilve, uz obećanje dodatnih ulaganja od 2,4 milijarde eura i očuvanje radnih mjesta. Ipak, u trenutku državne intervencije kompanija je imala više od tri milijarde eura duga i nije bila u stanju izmirivati obaveze prema dobavljačima, radnicima i komunalnim preduzećima.
Jedan od najvećih industrijskih sporova u Evropi
Tužba protiv ArcelorMittala mogla bi prerasti u jedan od najvećih industrijskih i finansijskih sporova u savremenoj evropskoj historiji, s potencijalno ozbiljnim posljedicama po reputaciju i poslovanje ove multinacionalne kompanije.
Ishod sudskog postupka mogao bi imati dalekosežne posljedice ne samo za budućnost italijanske industrije čelika, već i za odnos država prema velikim multinacionalnim korporacijama koje upravljaju strateški važnim industrijskim sektorima.
Paralele s Bosnom i Hercegovinom
Zanimljivo je da su se, prema mišljenju dijela stručne javnosti, određeni elementi sličnog scenarija u prethodnim godinama mogli uočiti i u Bosni i Hercegovini. ArcelorMittal je godinama poslovao stabilno i profitabilno u Zenici i Prijedoru, da bi potom u relativno kratkom periodu počeo bilježiti značajne gubitke.
Ubrzo nakon toga, kompanija je prodala pogone u Zenici i Prijedoru i povukla se s bh. tržišta, što je tada otvorilo brojna pitanja o razlozima naglog pogoršanja poslovanja i dugoročnim posljedicama po domaću industriju i radna mjesta.
