Mnogi ga jedu, a ne znaju šta je važno: Istina o najosjetljivijem dijelu piletine

Piletina je jedna od najčešćih namirnica na našim trpezama. Lako se priprema, može se kombinovati s različitim prilozima i predstavlja važan izvor proteina. Ipak, prilikom kupovine i pripreme ovog mesa postoje stvari na koje bi trebalo obratiti posebnu pažnju.
Često se mogu čuti upozorenja da su pojedini dijelovi pileta štetni, da sadrže hormone ili da u sebi zadržavaju opasne materije. Među njima se posebno spominje pileća jetra, koju mnogi vole jesti, dok je drugi izbjegavaju zbog uvjerenja da se u njoj nakupljaju otrovi.
Međutim, stvarnost je nešto drugačija. Nije svaki dio piletine opasan, a mnogo veći značaj za zdravlje imaju porijeklo mesa, pravilno čuvanje i način pripreme.
Pileća jetra nije ono što mnogi misle
Pileća džigerica često se izdvaja kao navodno najopasniji dio pileta. Razlog za to su tvrdnje da jetra filtrira štetne materije i da se zbog toga u njoj gomilaju toksini.
Ipak, takvo objašnjenje nije tačno. Jetra jeste važan organ koji učestvuje u preradi različitih materija u organizmu, ali to ne znači da je riječ o dijelu mesa koji automatski predstavlja opasnost za čovjeka.
Naprotiv, pileća jetra sadrži značajne količine proteina, željeza, vitamina B12, folata, bakra i vitamina A. Zbog bogatog nutritivnog sastava može biti dio raznovrsne ishrane.
Ipak, s njenom konzumacijom ne treba pretjerivati. Posebno je važno obratiti pažnju na visok sadržaj vitamina A, zbog čega se trudnicama savjetuje izbjegavanje jetre i drugih namirnica koje sadrže velike količine ovog vitamina u već formiranom obliku.
Brz rast pilića ne znači da su puni hormona
Jedna od najčešćih zabluda jeste da brojleri brzo rastu zato što im se daju hormoni. Savremeni način uzgoja, međutim, zasniva se prvenstveno na dugogodišnjoj selekciji, genetici, odgovarajućoj ishrani i kontrolisanim uslovima.
Brojleri su posebno uzgojeni radi proizvodnje mesa i njihov brži rast sam po sebi nije dokaz da je meso štetno.
Mnogo je važnije da proizvođači poštuju veterinarske i higijenske propise, kao i da meso prođe odgovarajuće kontrole prije nego što stigne do potrošača.
Žuta koža ne mora značiti da je pile domaće

Mnogi vjeruju da se kvalitetna domaća piletina može prepoznati po žutoj koži. Ipak, boja nije pouzdan pokazatelj porijekla niti zdravstvene ispravnosti mesa.
Na nijansu kože mogu uticati pasmina, starost životinje i sastav hrane kojom je hranjena. Zbog toga i industrijski uzgojena piletina može imati žućkastu boju.
Umjesto oslanjanja na izgled, prilikom kupovine mnogo je korisnije provjeriti deklaraciju, proizvođača, rok trajanja i uslove čuvanja.
Antibiotici u mesu: Na šta treba obratiti pažnju?
Antibiotici se u uzgoju životinja mogu koristiti kada postoji medicinska potreba, ali njihova primjena mora biti pod veterinarskim nadzorom.
Nakon liječenja životinje potrebno je ispoštovati propisani period karence, odnosno vrijeme koje mora proći prije nego što meso može biti stavljeno u promet. Time se nastoji osigurati da eventualni ostaci lijekova ne prelaze dozvoljene granice.
Nepravilna upotreba antibiotika u stočarstvu predstavlja ozbiljan problem zbog mogućeg razvoja otpornosti bakterija. Ipak, nije opravdano zaključiti da svako meso koje se prodaje u trgovinama sadrži opasne količine antibiotika.
Kako prepoznati piletinu koju ne treba koristiti?
Prije pripreme važno je obratiti pažnju na izgled i miris mesa. Svježa piletina obično ima blag, karakterističan miris i ujednačenu boju.
Ako primijetite izrazito neugodan miris, sluzavu ili ljepljivu površinu, kao i neuobičajenu sivu ili zelenkastu boju, takvo meso ne bi trebalo koristiti.
Jednako je važno da piletina nakon kupovine ne ostaje dugo na sobnoj temperaturi. Treba je što prije odložiti u frižider, a ako je ne planirate pripremati u skorije vrijeme, možete je zamrznuti.
Koji dio pileta je najbolji za ishranu?
Ne postoji jedan dio koji je idealan za sve. Izbor zavisi od prehrambenih potreba i načina ishrane.
Pileća prsa bez kože sadrže mnogo proteina i relativno malo masti, pa ih često biraju osobe koje vode računa o kalorijskom unosu.
Bataci i zabataci nešto su masniji, ali su također dobar izvor proteina i mogu se uklopiti u uravnoteženu prehranu. Pileća koža sadrži dodatne masnoće, zbog čega je neki uklanjaju prije pripreme ili jela.
Iznutrice, uključujući jetru, bogate su određenim vitaminima i mineralima, ali ih je najbolje jesti umjereno.
Najveći rizik krije se u nepravilnoj pripremi

Mnogo važnije od straha da je neki dio pileta otrovan jeste pravilno rukovanje sirovim mesom. Piletina može sadržavati bakterije poput salmonele i kampilobaktera, koje mogu izazvati trovanje hranom.
Zbog toga sirovu piletinu treba držati odvojeno od namirnica koje se jedu bez termičke obrade. Nakon dodirivanja mesa potrebno je temeljito oprati ruke, nož, dasku i sve radne površine koje su bile u kontaktu s njim.
Posebno treba paziti da se ista daska ne koristi za rezanje sirove piletine, a zatim salate ili drugog povrća bez prethodnog pranja.
Meso mora biti dovoljno termički obrađeno kako bi se uništile potencijalno opasne bakterije. Najsigurnije je provjeriti temperaturu u najdebljem dijelu mesa termometrom za hranu.
Piletinu ne treba prati prije kuhanja
Iako mnogi i dalje imaju naviku da sirovu piletinu ispiraju pod mlazom vode, stručne preporuke savjetuju da se to ne radi.
Voda ne uklanja pouzdano bakterije, a prskanje može prenijeti mikroorganizme na sudoper, kuhinjske površine, posuđe i druge namirnice.
Umjesto pranja, mnogo je važnije pravilno rukovanje mesom i dovoljno dugo kuhanje, pečenje ili prženje.
Paštete, viršle i salame nisu isto što i svježa piletina
Prilikom izbora pilećih proizvoda treba razlikovati svježe meso od prerađevina. Paštete, salame i viršle mogu sadržavati više soli, zasićenih masti i različitih dodataka.
Zbog toga je preporučljivo da se neprerađeno meso češće nalazi na jelovniku, dok bi mesne prerađevine trebalo konzumirati povremeno i u umjerenim količinama.
Na šta obratiti pažnju prilikom kupovine?
Kada kupujete piletinu, nemojte gledati samo cijenu i izgled proizvoda. Provjerite ko je proizvođač, odakle meso dolazi, do kada se može koristiti i na kojoj temperaturi mora biti čuvano.
Ako meso nabavljate direktno od proizvođača, možete se raspitati o načinu uzgoja i uslovima u kojima se životinje drže. Ipak, oznaka „domaće“ sama po sebi nije garancija zdravstvene ispravnosti. I takva proizvodnja mora ispunjavati odgovarajuće higijenske i veterinarske standarde.
Piletina može biti vrijedan dio svakodnevne ishrane, ali je važno da bude pravilno proizvedena, čuvana i pripremljena. Pileća jetra nije automatski opasna, žuta koža ne dokazuje da je meso domaće, a brz rast brojlera ne znači da su korišteni hormoni.
Umjesto da se plašimo pojedinih dijelova pileta na osnovu neprovjerenih tvrdnji, mnogo je korisnije usvojiti dobre navike pri kupovini i pripremi. Upravo pravilno rukovanje sirovim mesom i dovoljna termička obrada predstavljaju ključne korake za sigurniji obrok.
















