Oglasi - Advertisement

Majka Danke Ilić pred sudom kroz suze ispričala šta se dogodilo: Otkrila detalje kojih se ranije nije prisjećala

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Ivana Ilić, majka djevojčice Danke Ilić koja je nestala u martu 2024. godine u Banjskom Polju kod Bora, svjedočila je pred Višim sudom u Negotinu. Tokom emotivnog iskaza govorila je o danu nestanka svoje kćerke, posljednjim trenucima kada ju je vidjela, ali i o detaljima koje je kasnije iznijela tokom razgovora s policijom.

Suđenje se vodi protiv Dejana Dragijevića i Srđana Jankovića, koji su optuženi za teško ubistvo djevojčice. Dankino tijelo do danas nije pronađeno.

Ivana je pred sudom objasnila da je kobnog dana odlučila odvesti djecu u Banjsko Polje, u dvorište objekta koji je pripadao njenom djedu. Kako je navela, željela je da se mališani igraju na mjestu na kojem je i sama provodila djetinjstvo. Suprug je u tom trenutku bio na poslu, a odluku je donijela samostalno.

Po dolasku je izvela djecu iz automobila, nakon čega je Danka počela da se penje na obližnji brežuljak. Majka ih je fotografisala i slike poslala suprugu, a potom su se zajedno igrali loptom.

Nakon određenog vremena sjela je na betonski blok i napravila još nekoliko fotografija. Ubrzo je stariji sin zatražio vodu, pa je s njim otišla do automobila.

Prema njenom svjedočenju, Danka se tada ponovo udaljila prema brežuljku. Dok je dječak pio vodu, Ivana je bila uz njega, a kada je podigla pogled, djevojčice više nije bilo.

Procijenila je da je Danka bila udaljena između pet i deset metara te da je od trenutka kada je otišla po vodu do nestanka prošlo približno tri minute.

Odmah je počela pretraživati dvorište, dozivati kćerku i tražiti je na mjestu gdje ju je posljednji put vidjela. Kada je shvatila da je nema, pozvala je supruga, koji joj je savjetovao da odmah obavijesti policiju.

Istakla je da se Danka nije uvijek odazivala na svoje ime i da je malo govorila, ali da ju je uprkos tome neprestano dozivala, nadajući se da će je čuti.

Tokom potrage primijetila je bijeli automobil u blizini ulaza u dvorište, kao i dvojicu muškaraca. Jedan je, prema njenom opisu, bio za volanom, dok je drugi stajao pored ulaza i bio okrenut leđima prema njoj.

Ivana je objasnila da ih u tom trenutku nije ništa pitala jer je bila potpuno usredsređena na pronalazak kćerke. Nije, kako je navela, čula ni kada su ušli u automobil niti je obratila pažnju na njihov odlazak.

Posebno se govorilo o tome zašto dvojicu muškaraca nije odmah spomenula prilikom prvog razgovora s policijom. Prema njenim riječima, na njih se ponovo prisjetila 28. marta, tokom razgovora s ocem. Kasnije su joj u policiji pokazane fotografije s nadzornih kamera, na kojima su se nalazila vozila zabilježena u tom području.

Nije mogla sa sigurnošću reći da li je policiji sama ispričala da je vidjela muškarce ili je tu informaciju prenio njen otac. Kazala je da zna da je to u jednom trenutku spomenula, ali da se ne sjeća tačno kada i na koji način.

Tokom svjedočenja govorila je i o zdravstvenom stanju svoje kćerke. Navela je da je Danka povremeno gubila svijest, naročito kada bi se jako uzbudila, dugo plakala ili ostala bez daha. Zbog tih problema vodili su je ljekarima.

 

Prema njenim riječima, djevojčica bi se najčešće osvijestila prije nego što bi joj uspjela donijeti lijek koji se čuvao u frižideru. Posljednju takvu situaciju, kako je procijenila, imala je u januaru 2024. godine.

Na pitanje da li se nešto slično moglo dogoditi i na dan nestanka, Ivana je odgovorila da takvu mogućnost ne može potpuno isključiti, posebno ako se djevojčica uplašila ili povrijedila.

Pred sudom je govorila i o korištenju telefona. Objasnila je da je fotografisala djecu i slala slike suprugu, s kojim je razmijenila nekoliko poruka. Nakon toga je mobitel vratila u džep i nastavila se igrati s mališanima. Ponovo ga je uzela kada je shvatila da Danke nema i pozvala supruga.

Dodala je da je kasnije promijenila broj telefona zbog velikog interesovanja javnosti i uznemiravanja kojem je bila izložena. Na pitanja o prijetnjama i dugovima kazala je da joj niko nije prijetio, kao i da nije imala dugovanja, osim iznosa od 10.000 dinara koji je dugovala bratu.

Na kraju iskaza potvrdila je da ostaje pri ranijim izjavama koje je dala tokom postupka, uključujući i one iz rekonstrukcije događaja. Također je potvrdila da se pridružuje krivičnom gonjenju optuženih i izrazila želju da ostane u sudnici i prati nastavak suđenja.

Dejan Dragijević i Srđan Janković terete se za teško ubistvo u saizvršilaštvu, dok je Radoslav Dragijević, otac jednog od optuženih, optužen za neprijavljivanje krivičnog djela i pomaganje počiniocu nakon izvršenja krivičnog djela.

Slučaj je obilježila i smrt Dalibora Dragijevića, koji je bio priveden u policijsku stanicu u Boru 6. aprila. Dan kasnije iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopćeno je da je preminuo prirodnom smrću, uprkos pokušajima policajaca da mu pomognu.

Međutim, kasnije su se pojavile informacije koje su otvorile pitanja o okolnostima njegove smrti. U medijskim izvještajima, pozivajući se na obdukcioni nalaz, navedeno je da su na njegovom tijelu pronađene brojne povrede, među kojima i povrede testisa i tabana, kao i prelomi rebara s obje strane grudnog koša.