U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o temi o kojoj mnoge žene i dalje nerado razgovaraju, iako je riječ o sasvim uobičajenom dijelu života. Period bez intimnih odnosa može trajati sedmicama, mjesecima ili godinama i može nastati nakon prekida veze, zbog umora, stresa, zdravstvenih problema, gubitka partnera ili jednostavno zato što žena trenutno nema potrebu za seksualnom bliskošću.
Važno je odmah naglasiti da apstinencija sama po sebi nije bolest i da ženskom tijelu nije potrebna određena količina seksualnih odnosa kako bi ostalo zdravo. Ipak, pojedine žene nakon duže pauze mogu primijetiti promjene kada ponovo pokušaju ostvariti intimni odnos, naročito ako se istovremeno nalaze u perimenopauzi ili menopauzi. Američki koledž opstetričara i ginekologa navodi da se vaginalna suhoća može manifestovati peckanjem, iritacijom i bolom tokom odnosa, ali je posebno povezana s hormonskim promjenama i nižim nivoom estrogena, a ne jednostavno sa činjenicom da žena nije imala odnose. Zbog toga nije pravilno svaku suhoću, promjenu libida ili nelagodu pripisati nedostatku seksa. Tijelo svake žene reaguje drugačije, a godine, hormoni, lijekovi, stres, odnos s partnerom, raspoloženje i opšte zdravstveno stanje mogu imati mnogo veći uticaj.
Jedna od promjena o kojima se najčešće govori jeste vaginalna suhoća, naročito nakon četrdesete godine i tokom perioda u kojem počinje pad estrogena. Žena tada može osjetiti zatezanje, peckanje, iritaciju ili nelagodu prilikom ponovnog seksualnog odnosa, ali to ne znači da se vagina „zatvorila“ ili trajno izgubila elastičnost zato što nije bilo seksa. NHS navodi da vaginalna suhoća može biti posljedica hormonalnih promjena, posebno tokom menopauze, ali i određenih lijekova, trudnoće, dojenja ili nedovoljnog seksualnog uzbuđenja. Tokom seksualnog uzbuđenja povećava se protok krvi prema genitalnom području i prirodno podmazivanje, pa žena koja nakon duže pauze uđe u odnos pod pritiskom, bez dovoljno vremena za uzbuđenje ili uz već postojeću suhoću može osjetiti nelagodu. To, međutim, nije dokaz da je apstinencija „oštetila“ njeno tijelo. Ako se bol ili izražena suhoća ponavljaju, mnogo je korisnije razgovarati s ginekologom nego problem pripisivati godinama bez intimnosti ili ga pokušavati istrpjeti. Postoje različite mogućnosti pomoći, uključujući lubrikante i vaginalne hidratantne preparate, dok se kod određenih žena nakon stručne procjene mogu koristiti i hormonske terapije.
ONO ŠTO IZDVAJAMO
Možda je najvažnije razbiti uvjerenje da će se sa ženskim tijelom nužno dogoditi nešto loše ako duže vrijeme nema seksualne odnose. Ne postoji medicinsko pravilo prema kojem apstinencija automatski izaziva vaginalnu suhoću, hormonski poremećaj, neredovne menstruacije, depresiju ili gubitak ženstvenosti. Libido je veoma složen i može se povećavati ili smanjivati u različitim životnim periodima, bez obzira na to koliko često žena ima seksualne odnose. Cleveland Clinic ističe da seksualna želja prirodno varira tokom života, dok na njen pad mogu uticati stres, zdravstveno stanje, psihološki faktori, hormonske promjene, lijekovi i problemi u partnerskom odnosu. NHS takođe navodi da iza smanjenog libida tokom menopauze mogu stajati brojni razlozi, među njima fizička nelagoda, odnos prema vlastitom tijelu i partnerske teškoće. Kod neke žene želja može biti manja nakon dužeg perioda bez intimnosti, dok druga može imati potpuno očuvan ili čak izraženiji libido, zbog čega nema smisla postavljati univerzalna pravila. Najvažniji preokret u razumijevanju ove teme jeste upravo saznanje da seksualna aktivnost nije „lijek“ koji žena mora uzimati kako bi njeno tijelo normalno funkcionisalo. Ako je zadovoljna periodom bez odnosa i nema tegoba, samo odsustvo seksualne aktivnosti nije razlog za zabrinutost.
Emocionalni dio priče takođe je mnogo složeniji od tvrdnje da će žena bez intimnih odnosa nužno postati nervozna, nesigurna ili nezadovoljna sobom. Seksualna aktivnost može biti povezana s osjećajem bliskosti, zadovoljstva i opuštanja, ali seksualni odnos nije jedini način na koji čovjek može ostvariti te osjećaje. Cleveland Clinic navodi da seksualna aktivnost kod nekih ljudi može biti povezana sa smanjenjem stresa i drugim psihološkim dobrobitima, ali to ne znači da će njeno odsustvo automatski izazvati nesanicu, glavobolju ili emocionalne probleme. Samopouzdanje žene ne zavisi od toga ima li trenutno partnera niti od učestalosti seksualnih odnosa, iako raskid veze, usamljenost, stres ili nezadovoljstvo vlastitim izgledom mogu istovremeno uticati i na raspoloženje i na seksualnu želju. Ako se pojave dugotrajna tuga, gubitak energije, teškoće sa spavanjem ili značajan pad raspoloženja, takve simptome ne treba automatski objašnjavati nedostatkom intimnosti. Isto važi i za menstrualni ciklus, jer sama seksualna apstinencija nije uobičajeno objašnjenje za njegov poremećaj. Promjene ciklusa mogu imati brojne druge uzroke, pa izražena ili dugotrajna odstupanja zaslužuju odgovarajuću medicinsku procjenu.
Posebno je važno obratiti pažnju na situaciju kada se žena nakon duže pauze želi vratiti intimnom životu, ali osjeti bol, strah ili snažnu nelagodu. Tada nema potrebe da požuruje sebe niti da vjeruje da mora „istrpjeti prvih nekoliko puta“ kako bi se tijelo ponovo naviklo. Dovoljno vremena za uzbuđenje, otvoren razgovor s partnerom i lubrikant mogu biti korisni kada je problem blaga suhoća, dok uporne tegobe zahtijevaju pregled. ACOG navodi da vaginalna suhoća i bol tokom odnosa zaslužuju razgovor sa zdravstvenim stručnjakom, posebno zato što postoje različiti načini liječenja zavisno od uzroka. Bol tokom odnosa nije nešto čega se žena treba stidjeti niti stanje koje mora prihvatiti kao neizbježnu posljedicu godina ili apstinencije. Jednako tako, ni manjak seksualne želje ne predstavlja automatski problem ako samu ženu ne uznemirava i ne utiče negativno na njen život. Cleveland Clinic upravo naglašava da se stručna pomoć preporučuje kada nizak libido izaziva zabrinutost ili utiče na kvalitet života. Drugim riječima, važnije je slušati vlastito tijelo nego pokušavati uklopiti se u tuđa očekivanja o tome koliko često bi žena „trebala“ imati intimne odnose.
Na kraju, najveća zabluda oko ove teme možda je pretpostavka da žena koja dugo nema intimne odnose mora nešto skrivati, trpjeti ili osjećati da s njom nešto nije u redu. Razlozi za seksualnu apstinenciju mogu biti potpuno različiti, a kod mnogih žena taj period ne izaziva nikakve zdravstvene tegobe. Promjene poput izražene vaginalne suhoće, bola ili pada libida jesu stvarne i zaslužuju pažnju, ali njihov uzrok ne treba automatski tražiti u nedostatku seksualnih odnosa. Hormonske promjene, posebno u perimenopauzi i menopauzi, među važnim su mogućim uzrocima suhoće i promjena seksualnog funkcionisanja. Iz neutralnog novinarskog ugla, mnogo je korisnije o ovoj temi govoriti bez srama i senzacionalizma nego žene uvjeravati da će njihovo tijelo „propasti“ ako određeno vrijeme nemaju partnera. Seksualnost je individualna, a ono što je normalno za jednu ženu ne mora biti isto za drugu. Ako nema tegoba, nema razloga da se sama apstinencija tretira kao zdravstveni problem, dok su bol, uporna suhoća ili druge nove promjene dobar razlog za razgovor s ginekologom. Najvažnije je da žena odluke o vlastitoj intimnosti donosi prema svojim željama, zdravlju i osjećaju sigurnosti, a ne zbog straha ili pritiska okoline. Šta biste vi uradili?
