Ekstremne vrućine, požari i poplave: Naučnici upozoravaju da svijet nije spreman za klimatsku katastrofu

Ekstremne vrućine, razorni požari i poplave postaju sve intenzivniji. Naučnici upozoravaju da svijet nije dovoljno pripremljen za klimatsku katastrofu ogromnih razmjera.

U uvodnoj sceni knjige „Ministarstvo za budućnost“ američkog pisca Kima Stenlija Robinsona, toplotni talas i istovremeni kolaps elektroenergetske mreže u Indiji odnose 20 miliona života. Ta katastrofa primorava države svijeta da se ujedine u borbi protiv klimatskih promjena.

Naučnici već dugo upozoravaju da će svijet biti suočen sa sve intenzivnijim ekstremnim vremenskim pojavama, ali ono što je nekada djelovalo kao fikcija danas se smatra realnom mogućnošću. Ipak, upozoravati na „ekstrem svih ekstrema“ nije jednostavno jer niko ne može sa sigurnošću reći kada će se tačno dogoditi neka velika vremenska katastrofa.

Posljednjih godina, međutim, gomilaju se brojni faktori koji povećavaju rizik od poremećaja ogromnih razmjera, piše Associated Press.

„Postoji opasnost da ljudi jednostavno pomisle da pretjerujete“, kaže Danijel Svejn, klimatolog sa Kalifornijskog instituta za vodne resurse.

„To je problem priče o dječaku koji je vikao ‘vuk’. Ali vukovi su ponekad stvarni. Ako vam je vuk pred vratima, zar ne biste željeli da znate?“

Rizici su poznati i gomilaju se više od 150 godina

Još tokom 1850-ih, naučnica amaterka Junis Njutn Fut sprovela je niz eksperimenata. U staklene cilindre stavljala je različite supstance, uključujući ugljen-dioksid, i ostavljala ih na suncu.

Došla je do zanimljivog otkrića: cilindri sa ugljen-dioksidom, gasom sa efektom staklene bašte koji nastaje sagorijevanjem uglja, gasa ili nafte, zagrijavali su se brže i trebalo im je više vremena da se ohlade.

Danas se Zemlja zagrijava zbog ogromnih količina gasova sa efektom staklene bašte ispuštenih u atmosferu, što dovodi do postepenog rasta prosječne globalne temperature.

Taj rast izaziva sve češće i intenzivnije ekstremne vremenske događaje.

Sjedinjene Američke Države istorijski su najveći pojedinačni emiter gasova sa efektom staklene bašte i time su dale najveći istorijski doprinos klimatskim promjenama.

Međutim, dok zemlja obilježava 250 godina postojanja, ne očekuje se priznanje te činjenice, a još manje veliki napori vlade u borbi protiv problema.

Predsjednik Donald Tramp nazivao je klimatske promjene „najvećom prevarom ikada“, dok je klimatske politike opisivao kao „zelenu prevaru“.

Ekstremne vremenske nepogode već ostavljaju ogromne posljedice

U svakom trenutku širom svijeta događa se niz ekstremnih vremenskih nepogoda. Neke su već bile toliko razorne da se može reći da smo ušli u doba sve izraženijih klimatskih ekstrema.

Dovoljno je prisjetiti se Australije i takozvanog „Crnog ljeta“ tokom 2019. i 2020. godine, kada je izgorelo oko 19 miliona hektara.

U Pakistanu je 2022. godine zbog katastrofalnih poplava gotovo trećina zemlje bila pod vodom.

Tu su i uragani Milton i Helen, koji su 2024. godine opustošili južne dijelove SAD-a, kao i brojne druge katastrofe poput poplava, šumskih požara i snažnih tajfuna koji su posljednjih godina pogodili različite dijelove svijeta.

Sara Perkins-Kirkpatrik, klimatološkinja sa Australijskog nacionalnog univerziteta, kaže da je doživjela trenutak otrežnjenja kada je shvatila da ekstremni uslovi neće jednostavno nestati čak ni ako svijet odmah dostigne „neto nulu“ – tačku u kojoj se iz atmosfere uklanja onoliko gasova sa efektom staklene bašte koliko se u nju ispušta.

Mnoge zemlje i kompanije planiraju da taj cilj ostvare tek 2050. godine ili kasnije.

Budući da ugljen-dioksid može ostati u atmosferi veoma dugo, a njegove koncentracije su već visoke, za poništavanje dijela posljedica mogla bi biti potrebna čitava stoljeća.

„To je poput priče o žabi u loncu vode koja se polako zagrijava“, kaže Perkins-Kirkpatrik.

„Ako se naviknemo na stalno stanje pripravnosti, hoćemo li uopšte primijetiti promjenu?“

Svijet nije dovoljno spreman za veliku klimatsku katastrofu

Jasno je da nijedna država nije u potpunosti spremna za veliku klimatsku katastrofu, dok se rizici istovremeno mijenjaju.

Robinson, čija je knjiga objavljena 2020. godine, kaže da bi danas, kada bi je ponovo pisao, uključio i poglavlje o šumskim požarima.

I dok bi potencijalna toplotna katastrofa u Indiji, kakvu je opisao u romanu, danas mogla biti manje vjerovatna, Robinson smatra da su ukupni rizici od velikih katastrofa porasli.

Njegova knjiga, kaže, „i dalje ima svoju svrhu“.

Ljudi prirodno izbjegavaju razmišljanje o najgorim scenarijima

Ljudima je svojstveno da izbjegavaju razgovore o neprijatnim stvarima, a klimatske promjene pripadaju upravo toj kategoriji.

Umjesto preduzimanja mjera, uobičajena reakcija, od vlada do pojedinaca, često je ignorisanje problema.

Dio izazova predstavlja i oprez koji naučnici moraju pokazati kada govore o ekstremnim događajima. Nemoguće je tvrditi da će se katastrofa dogoditi određene godine, ali modeli postaju sve bolji, dok su periodi između ekstremnih događaja sve kraći.

Sonja Seneviratne, švajcarska klimatološkinja i potpredsjednica radne grupe IPCC-a, poredi rizik sa pušenjem i rakom pluća.

Ljudi koji puše neće nužno dobiti rak, ali su njihove šanse znatno veće i ljekari to moraju jasno naglasiti. Slično tome, rizik od ekstremnih događaja velikih razmjera raste sa svakom dodatnom desetinkom stepena zagrijavanja.

„Da se takav događaj dogodi, već vidim kritike ljudi koji bi govorili: ‘Klimatolozi nam nisu rekli’“, kaže Seneviratne.

„Ali jesmo.“

Šta možemo naučiti od priprema za velike zemljotrese?

Način na koji su se mnogi gradovi u Kaliforniji pripremali za potencijalni „Veliki zemljotres“ pokazuje šta je moguće učiniti.

Ključnu ulogu imala je seizmološkinja i autorka Lusi Džons, koja je 2014. godine sarađivala sa administracijom gradonačelnika Los Anđelesa na inicijativi koja je dovela do masovnog ojačavanja zgrada.

Ona smatra da će ljudi prihvatiti promjene ako vjeruju da su rizici stvarni i da su rješenja moguća. Bez toga je najvjerovatniji odgovor ignorisanje.

„Poricanje klimatskih promjena jedan je od načina suočavanja“, kaže Džons, objašnjavajući da ljudi racionalizuju situaciju mišlju: „Ako ne vjerujem da je to istina, osjećat ću se sigurnije.“

U filmovima je rasplet često ekstreman i beskoristan

Tokom posljednjih četvrt vijeka brojni filmovi bavili su se ekstremnim vremenskim pojavama. Njihovi prikazi uglavnom imaju jedan od dva završetka: ili će sve biti u redu ili smo osuđeni na propast.

U filmu „Dan poslije sutra“ iz 2004. godine klimatolog Džek Hol poziva na drastično smanjenje emisija i upozorava da će neuspjeh dovesti do katastrofe.

„Klima je krhka“, kaže Hol.

„Ekonomija je krhka“, odgovara mu potpredsjednik SAD-a.

Ubrzo slijedi katastrofa, a potpredsjednik, koji je u međuvremenu postao predsjednik, na kraju se izvinjava naciji riječima: „Pogriješili smo.“

U satiri „Ne gledaj gore“ iz 2021. godine dvoje astronoma otkriva kometu koja juri prema Zemlji. Pokušavaju da podstaknu vlasti na akciju, ali predsjednica SAD-a nije zainteresovana.

„U ovom trenutku mislim da treba da mirujemo i procijenimo situaciju“, kaže ona.

Na kraju gotovo svi umiru, što je scenario koji ne predviđaju čak ni najgore klimatske projekcije.

Nauka upozorava: rizik raste sa svakim novim zagrijavanjem

Koliko god ekstremni događaji već postali snažni, moguće je da nas čekaju još veći izazovi. To je posljedica fizike atmosfere i zagrijavanja planete.

Više od polovine svih gasova sa efektom staklene bašte koje su ljudi proizveli ispušteno je tokom posljednjih nekoliko decenija. Ti gasovi zadržavaju toplotu i mijenjaju vremenske obrasce.

Ne može se znati kada će se dogoditi neki veliki klimatski događaj. Može uslijediti za nekoliko decenija, za deset godina ili mnogo ranije.

Ljudi koji poriču klimatske promjene isticat će da naučnici griješe, ali tokom posljednjih decenija klimatolozi su u mnogim slučajevima bili oprezni u procjenama brzine i razmjera promjena.

Posljedice klimatskih promjena već su vidljive širom svijeta.

Na primjer, u januaru 2022. jedna britanska procjena navela je da postoji veoma mala vjerovatnoća da temperatura dostigne 40 stepeni Celzijusa prije 2040. godine. Već tokom ljeta iste godine dijelovi Ujedinjenog Kraljevstva premašili su tu temperaturu.

Došli smo i do trenutka kada se „tačke preokreta“, odnosno situacije u kojima promjene nekog sistema mogu preći granicu nakon koje je povratak izuzetno težak, više ne tretiraju samo kao teorija.

Među najčešće spominjanim primjerima su koralni grebeni. Prema podacima američke agencije NOAA, između 2023. i 2025. godine veliki dio svjetskih korala pretrpio je izbjeljivanje povezano sa toplotnim stresom.

Amazonska prašuma također je pod velikim pritiskom. Suše, požari i krčenje šuma uništavaju velike površine.

Danas se više ne raspravlja samo o tome da li će Amazonija početi ispuštati više ugljen-dioksida nego što ga apsorbuje, već i o tome kada bi se takav scenario mogao dogoditi.

Uopšteno gledano, Zemlja se nalazi na opasnom putu.

„Moramo razgovarati o najgorim stvarima koje mogu da se dogode“, kaže Tim Lenton, profesor na Univerzitetu u Ekseteru.

„Prirodno je očekivati da nam stižu još veći šokovi.“